Poštovani posetioci sajta, na ovoj stranici ćete imati prilike da pročitate priče,
koje su otišle u etar, a nisu stale u okvire knjige. Da se ne zaboravi.
Govori Dušan Mandić Manda...
... '' Kažu da je dr Laza K. Lazarević, kada je pročitao ''Anu Karenjinu'' bio ubeđen da nema šta više da napiše i tri godine se nije bavio književnim radom.
Sličan osećaj sam imao kada mi se, nakon šest godina, pružila prilika da se svakodnevno obraćam slušaocima Studija B u isto vreme u koje je to činio nenadmašni DUŠKO RADOVIĆ. Ipak, svesno sam preuzeo svekoliki teret, i bez ikakvih želja da nastavljam nemogućno, krenuo sam da se i na radiju Sudija B bavim satirom naše svakidašnjice, naših naravi i naše političke stvarnosti, čime se više od tri decenije i bavim. Zahvalan sam uredničkom timu Studija B što su mi to omogućili''....
(reč autora iz predgovora knjige)
Sličan osećaj sam imao kada mi se, nakon šest godina, pružila prilika da se svakodnevno obraćam slušaocima Studija B u isto vreme u koje je to činio nenadmašni DUŠKO RADOVIĆ. Ipak, svesno sam preuzeo svekoliki teret, i bez ikakvih želja da nastavljam nemogućno, krenuo sam da se i na radiju Sudija B bavim satirom naše svakidašnjice, naših naravi i naše političke stvarnosti, čime se više od tri decenije i bavim. Zahvalan sam uredničkom timu Studija B što su mi to omogućili''....
(reč autora iz predgovora knjige)
1
Da je Srbija ostrvo, usamljeno i dosta tužno zna celi svet. Okružena je: morem mržnje, morem: bolje nisu ni zaslužili, morem: tako treba; a sve u okeanu Divljeg zapada i u olujnom moru podivljalog Istoka.
Na ostrvu male pameti vlada apsolutni mir. Noću se ubijaju ljudi iz podzemlja, a danju iz nadzemlja. Jedni pištoljima s prigušivačem, da ne bi uznemiravali javnost, a drugi mikrofonima bez prigušivača, da bi uznemiravali javnost, koja inače, i ne postoji.
Na ostrvu je život najjeftiniji. Ako platiš sto evra ubiju koga želiš.
Na ostrvu nema gladi, ostrvljani su siti svega.
Jedino je mrak večito gladan. Ostrvljenih ostrvljana više nema. Neke je pojeo mrak. Preostali su se razotrvili.
Na ostrvu vlada red. Svi podanici su u redu. Da ne bi pomrli od dosade ubijaju se iz patriotizma. Naročito penzioneri. Malo sami sebe, malo jedni druge. Tako ostaje više hleba državi koja nije kao njen mrak večno gladna, ona je samo nezasita.
Srbija je usamljeni otok, koji sve više liči, u svakom smislu tog prideva, na Goli otok.
Na ostrvu male pameti vlada apsolutni mir. Noću se ubijaju ljudi iz podzemlja, a danju iz nadzemlja. Jedni pištoljima s prigušivačem, da ne bi uznemiravali javnost, a drugi mikrofonima bez prigušivača, da bi uznemiravali javnost, koja inače, i ne postoji.
Na ostrvu je život najjeftiniji. Ako platiš sto evra ubiju koga želiš.
Na ostrvu nema gladi, ostrvljani su siti svega.
Jedino je mrak večito gladan. Ostrvljenih ostrvljana više nema. Neke je pojeo mrak. Preostali su se razotrvili.
Na ostrvu vlada red. Svi podanici su u redu. Da ne bi pomrli od dosade ubijaju se iz patriotizma. Naročito penzioneri. Malo sami sebe, malo jedni druge. Tako ostaje više hleba državi koja nije kao njen mrak večno gladna, ona je samo nezasita.
Srbija je usamljeni otok, koji sve više liči, u svakom smislu tog prideva, na Goli otok.
2
Da li je čovek činjenica - ne znam. Možda je nekad bio, ali danas - čisto sumnjam.
Kad čovek ukrade to je kriminal, kad država ukrade to je patriotizam. Jer čovek ukrade zbog sebe, a država ukrade zbog naroda. Ukrade od naroda za narod. To je mudrost koju čovek, koji ukrade zbog sebe, ne može da shvati. Ne može ni da razume, jer misli da je njegov maternji jezik onaj kojim on govori, a nije. Maternji mu je jezik onaj jezik kojim govori majka otadžbina, čiju dužnost privremeno vodi država.
Čovek koji se popne na vlast odmah zaboravi jezik kojim je govorio u kući, školi, na ulici, s devojkama, jer taj jezik ne može da stane u mikrofon, koji je, inače, jedina veza sa onima koji misle da je jezik kojim oni govore, maternji jezik.
A možda je jezik kojim govore vlasnici vlasti isti onaj jezik kojim govori narod, ali imaju različiti predznak, pa kad političar kaže plus, narod razume minus. Tako političar kaže ima svega, što je plus, a narod vidi da nema ničega, što je minus.
Jezikom vlasti počele su da govore i pišu i banke. Ko protumači njihove izveštaje o visini plate i stanju na tekućem računu, može odmah da konkuriše za Nobelovu nagradu.
Kad čovek ukrade to je kriminal, kad država ukrade to je patriotizam. Jer čovek ukrade zbog sebe, a država ukrade zbog naroda. Ukrade od naroda za narod. To je mudrost koju čovek, koji ukrade zbog sebe, ne može da shvati. Ne može ni da razume, jer misli da je njegov maternji jezik onaj kojim on govori, a nije. Maternji mu je jezik onaj jezik kojim govori majka otadžbina, čiju dužnost privremeno vodi država.
Čovek koji se popne na vlast odmah zaboravi jezik kojim je govorio u kući, školi, na ulici, s devojkama, jer taj jezik ne može da stane u mikrofon, koji je, inače, jedina veza sa onima koji misle da je jezik kojim oni govore, maternji jezik.
A možda je jezik kojim govore vlasnici vlasti isti onaj jezik kojim govori narod, ali imaju različiti predznak, pa kad političar kaže plus, narod razume minus. Tako političar kaže ima svega, što je plus, a narod vidi da nema ničega, što je minus.
Jezikom vlasti počele su da govore i pišu i banke. Ko protumači njihove izveštaje o visini plate i stanju na tekućem računu, može odmah da konkuriše za Nobelovu nagradu.
3
Prema statistici odoka, broj Srba vernika se samo za godinu dana ustostručio. O tome govori i smak ribljeg sveta o Svetom Nikoli.
Ali; kako mnogi dojučerašnji komunisti, različito od naroda, nisu svikli na post, to bi do narednog Svetog Nikole morali da raščiste kako da slave slavu, da bogu bude milo, a narodu ugodno. Ima tu vrlo značajnih pitanja bitnih i za druge slave i njihove poklonike, kao što su:
- Da li da pop, još koju godinu, dolazi noću da sveti vodicu?
- Da li da se slavski kolač i sveća drže u špajzu?
- Mora li se prekrstiti kada se uzima žito?
- Treba li gostima neprekidno ponavljati da je to zbog pokojnih roditelja i starog srpskog običaja?
- Da li je uputno govoriti kako je mračno vreme u kojem je slavska sveća bila uzrok da čoveka pojede mrak i kada su je kijući palili u podrumu, prošlo; da su bili komunisti, ali da nikada nisu bili ateisti; da im je jedan stric, što je rđa bila u partizanima, pevao kako se ne bori protiv Hrista, jer je i on komunista.
Ima još jedno pitanje vezano za Svetog Nikolu: da li bog vidi i noću? Ako ne vidi, onda je u redu, a ako vidi šta uraditi s pečenim prasetom. Da li može porodica da ga jede kada gosti odu?
Ali; kako mnogi dojučerašnji komunisti, različito od naroda, nisu svikli na post, to bi do narednog Svetog Nikole morali da raščiste kako da slave slavu, da bogu bude milo, a narodu ugodno. Ima tu vrlo značajnih pitanja bitnih i za druge slave i njihove poklonike, kao što su:
- Da li da pop, još koju godinu, dolazi noću da sveti vodicu?
- Da li da se slavski kolač i sveća drže u špajzu?
- Mora li se prekrstiti kada se uzima žito?
- Treba li gostima neprekidno ponavljati da je to zbog pokojnih roditelja i starog srpskog običaja?
- Da li je uputno govoriti kako je mračno vreme u kojem je slavska sveća bila uzrok da čoveka pojede mrak i kada su je kijući palili u podrumu, prošlo; da su bili komunisti, ali da nikada nisu bili ateisti; da im je jedan stric, što je rđa bila u partizanima, pevao kako se ne bori protiv Hrista, jer je i on komunista.
Ima još jedno pitanje vezano za Svetog Nikolu: da li bog vidi i noću? Ako ne vidi, onda je u redu, a ako vidi šta uraditi s pečenim prasetom. Da li može porodica da ga jede kada gosti odu?
4
Ne znam da li na svetu postoji kompjuter koji bi neko pametan nahranio našom hranom, pa da nam kaže koliko Srbiju koštaju vlada i skupština. Koliko para tresne svaki dan po glavi stanovnika, ako stanovnika ovde uopšte ima, jer da ih ima pitali bi se valjda bar za nešto.
Koliko para svakodnevno odnose jalova ministarstva, koliko njihovi kabineti, a koliko odbori. Može li se izračunati koliko se para razvejava kroz mikrofone skupštine, što poodavno zaudaraju na gluposti koje razvejavaju u svet?
Kojima narodu pune uši.
Sreća je što je narodu dosta svega, pa mu je daleko lepše da čeka u redu, da su tuče i svađa, muva i gura za šaku brašna, ili da u dušegupkama gradskog saobraćajnog, dok mu je duša u nosu, stoji na vrhovima prstiju do posla koga odavno nema i do kuće, kojoj je država već poodavno potkopala temelje.
Koliko para država baca na sebe i svoje i zašto to tako besomučno čini kad zna da je narod kao crkveni miš i da je već uveliko počeo pojedinačno da plaća glavom, jer im je to već sada jedino platežno sredstvo.
Ne verujem da uopšte postoji takav kompjuter koji bi izdržao toliku bezočnost. A ako postoji i on bi izvršio samoubistvo kad bi video šta su mu smestili.
Srpsa država bi mu za taj čin podigla spomenik zahvalnosti.
Koliko para svakodnevno odnose jalova ministarstva, koliko njihovi kabineti, a koliko odbori. Može li se izračunati koliko se para razvejava kroz mikrofone skupštine, što poodavno zaudaraju na gluposti koje razvejavaju u svet?
Kojima narodu pune uši.
Sreća je što je narodu dosta svega, pa mu je daleko lepše da čeka u redu, da su tuče i svađa, muva i gura za šaku brašna, ili da u dušegupkama gradskog saobraćajnog, dok mu je duša u nosu, stoji na vrhovima prstiju do posla koga odavno nema i do kuće, kojoj je država već poodavno potkopala temelje.
Koliko para država baca na sebe i svoje i zašto to tako besomučno čini kad zna da je narod kao crkveni miš i da je već uveliko počeo pojedinačno da plaća glavom, jer im je to već sada jedino platežno sredstvo.
Ne verujem da uopšte postoji takav kompjuter koji bi izdržao toliku bezočnost. A ako postoji i on bi izvršio samoubistvo kad bi video šta su mu smestili.
Srpsa država bi mu za taj čin podigla spomenik zahvalnosti.
5
Kada su nam 1389. godine, Turci drmnuli blokadu, koja je trajala pet vekova, nismo poklekli. Ravno dvadeset i šest hiljada nedelja smo odolevali, dok je nismo srušili.
Šteta je što se tada nije niko setio da nepismene i primitivne Srbe svake nedelje redom obaveštava kako podnose muke. Da se taj neko setio sad bi nam bilo mnogo lakše. Znali bismo kako je bilo našim precima, pa bismo se koristili njihovim iskustvom.
Sada ima ko da beleži, pa će nekim Srbima u dalekoj budućnosti, kad i oni zaglave kakvu blokadu biti kudikamo jednostavnije da prežive koji vek pod sankcijama.
Samo nije to tako lako ni beležiti. Mora beležnik da malo najvija za Turke, malo za Srbe, malo za ostale sa Istoka i sa zapada. A kada čovek nauči da navija, teško se odvikava, jer čovek nije sat. Naviješ ga, a on se posle sam odvija. A onda, sat nema dušu. Za njega su minut do dvanaest pre sto godina i minut do dvanaest danas isto vreme.
Ni kalendar nema dušu.
Ali pisac kalendara ima. Ako je kojim slučajem, izgubi dok piše kalendar, nije tragično. proda kalendar i povrati dušu.
Šteta je što se tada nije niko setio da nepismene i primitivne Srbe svake nedelje redom obaveštava kako podnose muke. Da se taj neko setio sad bi nam bilo mnogo lakše. Znali bismo kako je bilo našim precima, pa bismo se koristili njihovim iskustvom.
Sada ima ko da beleži, pa će nekim Srbima u dalekoj budućnosti, kad i oni zaglave kakvu blokadu biti kudikamo jednostavnije da prežive koji vek pod sankcijama.
Samo nije to tako lako ni beležiti. Mora beležnik da malo najvija za Turke, malo za Srbe, malo za ostale sa Istoka i sa zapada. A kada čovek nauči da navija, teško se odvikava, jer čovek nije sat. Naviješ ga, a on se posle sam odvija. A onda, sat nema dušu. Za njega su minut do dvanaest pre sto godina i minut do dvanaest danas isto vreme.
Ni kalendar nema dušu.
Ali pisac kalendara ima. Ako je kojim slučajem, izgubi dok piše kalendar, nije tragično. proda kalendar i povrati dušu.
6
Ljubav je glupa, slepa, jednostavna i lepa. Mržnja je složena i moćna. I najtajnija ljubav ubrzo ugleda svetlost dana, a mržnja ostaje tajna decenijama, često i celi čovekov život. Ona iz potaje, prikrivena lažnim osmehom, licemerjem, udvorištvom, pritvornošću, neprestano vreba priliku da svojim otrovom zaspe žrtvu. A kada joj kroz mračne kanale, obično politike, uspe - vlasnika ispuni srećom, ponosom, pomišlju da je sposoban, pametan.
Nedarovitim ljudima se čini da mogu sve, a kada im to ne pođe za rukom u njima zavist i zloba učine da mržnju prosipaju svuda, posebno po ljudima sklonim dobru.
Otuda i mržnja u onima željnim vlasti, i ako je se domognu, prvo zgaze slobodu. Uvek iznova zavode kontrolu, cenzuru, ljude dele na proverene i neproverene, prvoborce, drugoborce i neborce. Izmišljaju državne tajne, zatvaraju vrata, koja je narod silom otvorio, prave spiskove tajnih neprijatelja koje u svojim govorima pobeđuju. Starim etiketama izmenjaju dizajn i krenu u besomučno lepljenje i kao i uvek, energično upiru prstom u nedužne.
Prourokuju epidemije mržnje.
A kada ih život razotkrije, obično bude kasno. Naneli su ogromnu štetu i već prešli u sigurnost - na suprotnu stranu.
Nedarovitim ljudima se čini da mogu sve, a kada im to ne pođe za rukom u njima zavist i zloba učine da mržnju prosipaju svuda, posebno po ljudima sklonim dobru.
Otuda i mržnja u onima željnim vlasti, i ako je se domognu, prvo zgaze slobodu. Uvek iznova zavode kontrolu, cenzuru, ljude dele na proverene i neproverene, prvoborce, drugoborce i neborce. Izmišljaju državne tajne, zatvaraju vrata, koja je narod silom otvorio, prave spiskove tajnih neprijatelja koje u svojim govorima pobeđuju. Starim etiketama izmenjaju dizajn i krenu u besomučno lepljenje i kao i uvek, energično upiru prstom u nedužne.
Prourokuju epidemije mržnje.
A kada ih život razotkrije, obično bude kasno. Naneli su ogromnu štetu i već prešli u sigurnost - na suprotnu stranu.
7
Hermes je starim Grcima bio bog trgovine i zaštitnik lopova. I biće da je imao mnogo posla, jer je i danas teško razlučiti ima li ikakve razlike između mnogih trgovaca i lopova.
Ko prodaje med, veli narod, mora da oliže prste, pa su se stari Grci dosetili da jednog boga zaduže za slične delatnosti. Današnjim trgovcima bog nije potreban, a ni lopovima zaštitnik. Imaju ga na zemlji, u društvu i to od njegovog dna, pa sve do vrha.
Vaga se oduvek u našoj trgovini baždarila neprimetnim pritiskom prsta, metar se produžavao pačcem, a kilogram još samo u zavodu za mere ima hiljadu grama.
Bilo je tako pre, tako je i danas. Nekada su trgovci sve to prekrivali ljubaznošću, poniznošću, servilnošću, dobrodošlicom, zahvalnošću. Posle su trgovci, zajedno s radničkom klasom, bili na vlasti, pa su takvo ponašanje smatrali uvredljivim i zamenili ga novim i za radnog čoveka i komunistu, dostojanstvenijim. Tu se pre svega ubrajaju nabusitost, mrzovoljnost, ironičan osmeh. Na primedbicu se odgovara bujicom pogrdnih reči i još gorih izraza, a oni najljubazniji svoju ravnopravnost izražavali bi sa: ''Kaži, komšija'', ''Šta ćeš'', ''Šta ti treba burazeru'', ''Važi majstore'' i to sve pošto se izrazgovara sa kolegom u uglu radnje, popije kafu ili pićence u odajici skrivenoj prljavom firangom.
Sada je vreme prilagođavanja, mnogi trgovci su iz daleke prošlosti iskopali boga Hermesa i na prvim višestranačkim izborima glasali za njega. Život bez zaštite je nemoguć.
Ko prodaje med, veli narod, mora da oliže prste, pa su se stari Grci dosetili da jednog boga zaduže za slične delatnosti. Današnjim trgovcima bog nije potreban, a ni lopovima zaštitnik. Imaju ga na zemlji, u društvu i to od njegovog dna, pa sve do vrha.
Vaga se oduvek u našoj trgovini baždarila neprimetnim pritiskom prsta, metar se produžavao pačcem, a kilogram još samo u zavodu za mere ima hiljadu grama.
Bilo je tako pre, tako je i danas. Nekada su trgovci sve to prekrivali ljubaznošću, poniznošću, servilnošću, dobrodošlicom, zahvalnošću. Posle su trgovci, zajedno s radničkom klasom, bili na vlasti, pa su takvo ponašanje smatrali uvredljivim i zamenili ga novim i za radnog čoveka i komunistu, dostojanstvenijim. Tu se pre svega ubrajaju nabusitost, mrzovoljnost, ironičan osmeh. Na primedbicu se odgovara bujicom pogrdnih reči i još gorih izraza, a oni najljubazniji svoju ravnopravnost izražavali bi sa: ''Kaži, komšija'', ''Šta ćeš'', ''Šta ti treba burazeru'', ''Važi majstore'' i to sve pošto se izrazgovara sa kolegom u uglu radnje, popije kafu ili pićence u odajici skrivenoj prljavom firangom.
Sada je vreme prilagođavanja, mnogi trgovci su iz daleke prošlosti iskopali boga Hermesa i na prvim višestranačkim izborima glasali za njega. Život bez zaštite je nemoguć.
8
Ne zna se da li roditelji imaju decu kakvu zaslužuju i da li deca, još nerođena, imaju unapred određene roditelje kakve će zasluživati. Zna se da mnogi roditelji tvrde da takvu decu kakvu imaju nisu zaslužili, a i mnoga deca su ubeđena da zaslužuju bolje roditelje. Tako su nesrećni i mnogi roditelji i mnoga deca. Oni roditelji koji sebe smatraju mnogo dobrim pate gledajući kako loši roditelji odgajaju dobru decu i nikako im nije jasno da ti mali mučenici odrastaju i to u skromnim, često bednim uslovima, u dobre, poštene ljude, obrazovane, stručnjake i sjajne borce za novo, napredno, korisno.
Pa deca loših roditelja šire oko sebe zdravlje, radost življenja, želju da se vinu ka visovima nauke i umetnosti, često ih i dostižu, a deca mnogo dobrih roditelja, u čijim žilama teče krv pomešana s pogrešnim ambicijama, zajedno s potomcima najnižih slojeva, nestaju u carstvu kriminala i lepotama sumraka u najčešće, nepovratnim prostorima droge.
Sredina je tako i ovde zlatna, ali kao i uvek, dok se ne pretoči u jednu ili drugu krajnost.
Lepota sredine je - nepostojanost. Zato i kažemo da je zlatna.
Sve što je zlatno, sem zlata, bezvredno je.
Pa deca loših roditelja šire oko sebe zdravlje, radost življenja, želju da se vinu ka visovima nauke i umetnosti, često ih i dostižu, a deca mnogo dobrih roditelja, u čijim žilama teče krv pomešana s pogrešnim ambicijama, zajedno s potomcima najnižih slojeva, nestaju u carstvu kriminala i lepotama sumraka u najčešće, nepovratnim prostorima droge.
Sredina je tako i ovde zlatna, ali kao i uvek, dok se ne pretoči u jednu ili drugu krajnost.
Lepota sredine je - nepostojanost. Zato i kažemo da je zlatna.
Sve što je zlatno, sem zlata, bezvredno je.
9
Već vekovima svaka vlast neprekidno ubeđuje podanike da su pred njom jednaki. Jednakost, uz neke nerazumljive i nedovoljno ispitane reči kao što su ravnopravnost, integritet, suverenitet, dignitet i druge, zauzima visoko u programima, proglasima, deklaracijama i posebno, u ustavima, zakonima i drugim državnim aktima koja su, pored televizije, jedina veza između vlasti i čoveka. Tu su političari, bar većina, iskreni i to na početku svoje vladavine, jer veruju da je to moguće pretočiti s papira u život. I pojedinsci, ponajviše na početku vladavine nove vlasti, veruju da će biti jednaki, ako ni pred kim, a ono bar pred novim zakonom.
Ali, kako je čovek još uvek, svuda pa i kod nas, nesavršeni proizvod bogova, zakone tumače tumači koji su se domogli, retko kad zaslužili, mesta s kojih se zakoni tumače. I to svoje nesavršenstvo neprekidno i dosledno dokazuju tumačeći zakone prema prilici. Jer u zakonu drugačije piše ako ga je prekršio neko od tumačeve rodbine, partijskih istomišljenika ili proverenih prijatelja i drugih kumova, a drugačije, za isti prekršaj, ako ga je počinio tamo neko.
Najvećma je reč o slobodnom tumačevom uverenju.
Zato jednakost ljudi može jedino opstajavati tamo gde se vekovima i nalazi. U predizbornim proglasima, obećanjima i u drugim oblicima opsenjivanja prostote.
Ali, kako je čovek još uvek, svuda pa i kod nas, nesavršeni proizvod bogova, zakone tumače tumači koji su se domogli, retko kad zaslužili, mesta s kojih se zakoni tumače. I to svoje nesavršenstvo neprekidno i dosledno dokazuju tumačeći zakone prema prilici. Jer u zakonu drugačije piše ako ga je prekršio neko od tumačeve rodbine, partijskih istomišljenika ili proverenih prijatelja i drugih kumova, a drugačije, za isti prekršaj, ako ga je počinio tamo neko.
Najvećma je reč o slobodnom tumačevom uverenju.
Zato jednakost ljudi može jedino opstajavati tamo gde se vekovima i nalazi. U predizbornim proglasima, obećanjima i u drugim oblicima opsenjivanja prostote.
10
Bilo bi smešno da nije toliko žalosno. Usijane glave, često školovane, usijavaju glave često neškolovanih, kojih je obično mnogo više, pa je Njegoš rasista, Vuk i Dositej četnici, Andrić muslimanožder, Krleža ustaša, Selimović izdajica, a s njima Kusturica, Kenović, Čengić... Mnogi velikani što su i nas i svet činili ili čine boljim i lepšim su u usijanim glavama zločinci, izdajice, bednici čija dela valja spaliti, a ime i potomstvo zatrti za sva vremena.
Život kadgde izgleda, potpomaže ljudsku nemoć, pa ih uvek vraća onamo odakle je častan svet mislio da je odavno utekao.
Tako se doktori istorijskih nauka premetnu u krojače istorije, doktori pravnih nauka i uništavače pravnog poretka, doktori društvenih nauka u zagađivače društva. A sve zarad vlasti, zarad prvenstva u partiji. Pa se nacionalističke strasti rasplamsavaju, pokupe krv iz stomaka u glavu, jer u stomaku teško da ima šta i da traži.
Pa miris krvi, baruta i paljevine počne da draži nosnice.
Zato bi, možda, bilo dobro da takve političke prvake, što bi da ognjem i mačem reše odnose među narodima, lepo izaberemo, odredimo im neku poveću, a nama već odavno nepotrebnu oranicu, i tu ih pustimo da se međusobno nadmeću, bez upotrebe naroda. Bila bi to i lepa turistička atrakcija, jer nam i u turizmu sve manje cvetaju ruže.
Život kadgde izgleda, potpomaže ljudsku nemoć, pa ih uvek vraća onamo odakle je častan svet mislio da je odavno utekao.
Tako se doktori istorijskih nauka premetnu u krojače istorije, doktori pravnih nauka i uništavače pravnog poretka, doktori društvenih nauka u zagađivače društva. A sve zarad vlasti, zarad prvenstva u partiji. Pa se nacionalističke strasti rasplamsavaju, pokupe krv iz stomaka u glavu, jer u stomaku teško da ima šta i da traži.
Pa miris krvi, baruta i paljevine počne da draži nosnice.
Zato bi, možda, bilo dobro da takve političke prvake, što bi da ognjem i mačem reše odnose među narodima, lepo izaberemo, odredimo im neku poveću, a nama već odavno nepotrebnu oranicu, i tu ih pustimo da se međusobno nadmeću, bez upotrebe naroda. Bila bi to i lepa turistička atrakcija, jer nam i u turizmu sve manje cvetaju ruže.
11
Svako novo vreme ima oduševljene pristalice, razumne pristalice, poštene posmatrače, kritičare i protivnike. I svi oni zajedno to vreme objašnjavaju sebi i drugima, nastaoje da izgrade ili da poruše, ali svako vreme ima i najglasnije pristalice i najbučnije protivnike.
Razlika između njih je neznatna. I jedni i drugi svojom bukom, galamom, busanjem u prsa, nastojanjem da se nametnu bogu i ljudima, poput crva, nagrizaju ideju koju zastupaju svojim neprestanim, neumornim, nasilničkim brbljanjem. Zavuku se u televizore, radio - aparate, zauzmu stupce u novinama, ometaju porodični izlazak u restoran, takmiče se s novokomponovanom muzikom po kafanama.
Do milijarditog dela sekunde iscrpljuju vreme za koje su ubeđeni da je njihovo i da tu šansu ne smeju prospustiti.
Takvi su na žalost, u oćima loših političara i naivnih birača, vesnici novog i naprednog. Pa u ime takvog viđenja slobode i demokratije uništavaju dobro kojem bi da vratimo dosojanstvo.
Proizvođači psihološkog smoga za njih su šegrti, čiraci ili komunističkim rečnikom rečeno, učenici u privredi. Oni su mali Černobili.
Razlika između njih je neznatna. I jedni i drugi svojom bukom, galamom, busanjem u prsa, nastojanjem da se nametnu bogu i ljudima, poput crva, nagrizaju ideju koju zastupaju svojim neprestanim, neumornim, nasilničkim brbljanjem. Zavuku se u televizore, radio - aparate, zauzmu stupce u novinama, ometaju porodični izlazak u restoran, takmiče se s novokomponovanom muzikom po kafanama.
Do milijarditog dela sekunde iscrpljuju vreme za koje su ubeđeni da je njihovo i da tu šansu ne smeju prospustiti.
Takvi su na žalost, u oćima loših političara i naivnih birača, vesnici novog i naprednog. Pa u ime takvog viđenja slobode i demokratije uništavaju dobro kojem bi da vratimo dosojanstvo.
Proizvođači psihološkog smoga za njih su šegrti, čiraci ili komunističkim rečnikom rečeno, učenici u privredi. Oni su mali Černobili.
12
Odgovornost je reč koju neodgovorno ponavljamo decenijama. Tražimo od odgovornih da se odgovorno ponašaju, da odgovaraju za nedela. Nema govornice s koje se ta reč nije nebrojeno puta ponovila. I što je najlepše, svi neodgovorni odgovorno upotrebljavaju reč odgovornost. Kažu, obećavaju, tvrde da više nema mesta neodgovornim, da će svako odgovarati pred narodom, pravnom državom ili kako se to najlakše i najneodgovornije kaže: pred zakonom.
Ali iako nam ne ide baš sve kako treba, takva suđenja su retka, a često osumnjičeni budu oslobođeni zbog nedostatka dokaza.
Što je lepo i odgovorno.
A u dokaze se standard, cene, nenormalna, nenamenska i pogrešna potrošnja ne mogu uvrstiti. U dokazima nema nestručnosti, samoljublja, male pameti, nedarovitosti. Nema podataka odakle pogrešan čovek na pravom mestu, ili pravi čovek na pogrešnom mestu. Niko ne zna kako i odakle se stvori manjak, ko potroši pare namenjene nečem drugom, ko to bespravno podiže cene, ko ne vraća ukradeno ili kako se to kaže političkim rečnikom nezarađeno.
A kada kažemo reč odgovorost puna nam usta, pa smo sigurni da neodgovornim više nema mesta nigde. Sem možda, u politici, privredi, prosveti, zdravstvu, umetnosti, sportu.
I u životu uopšte.
Ali iako nam ne ide baš sve kako treba, takva suđenja su retka, a često osumnjičeni budu oslobođeni zbog nedostatka dokaza.
Što je lepo i odgovorno.
A u dokaze se standard, cene, nenormalna, nenamenska i pogrešna potrošnja ne mogu uvrstiti. U dokazima nema nestručnosti, samoljublja, male pameti, nedarovitosti. Nema podataka odakle pogrešan čovek na pravom mestu, ili pravi čovek na pogrešnom mestu. Niko ne zna kako i odakle se stvori manjak, ko potroši pare namenjene nečem drugom, ko to bespravno podiže cene, ko ne vraća ukradeno ili kako se to kaže političkim rečnikom nezarađeno.
A kada kažemo reč odgovorost puna nam usta, pa smo sigurni da neodgovornim više nema mesta nigde. Sem možda, u politici, privredi, prosveti, zdravstvu, umetnosti, sportu.
I u životu uopšte.
13
U vreme kada se politika rasplamsava, rešava probleme, ona tako misli, od istorijskih vrednosti i ljude zaokupi istorijskim pravdama i nepravdama, o čemu može da se čita u svim istorijskim čitankama - privreda zamre, krene u kolaps i svi očekuju čudo. Ljudi se mrzovoljni ili mamurni bude i pitaju u sumorno jutro, da li im je bolje.
I zaista, svakog jutra, nekima je bolje. Posebno lopovima. Ne onim secikesama, već gospodi koja se bavi organizovanim privrednim i društvenim kriminalom. Njih nije teško prepoznati. Voze velika i skupa kola u kojima je o retrovizor okačena slika aktuelnog političara. U malom sefu, ispod volana imaju album fotografija koje su svojevremeno visile okačene o retrovizor i fotografija koje će možda visiti o retrovizoru. Uvek imaju lepo uređene kabinete i cvrkutave sekretarice s nogama od dve milje. Elegantni su i predusretljivi, sve dok ne ošacuju s kim imaju posla.
Spretni su i sposobni. Bolje poznaju privrednu problematiku od predsednika vlade, što i nije neka umetnost. Na deviznom tržištu su mali bogovi, a probleme zgrtanja novca izučili su u osnovnoj školi kriminala, na nizbrdici kojom se sunovraćuje naša privreda godinama.
I nauka čak zavisi od njih, pa se ne usuđuje da, iako su često pod zaštitom politike, izmisli nekakav sprej, pa da već neko napravi preko njih istorijsko pšššš.
I zaista, svakog jutra, nekima je bolje. Posebno lopovima. Ne onim secikesama, već gospodi koja se bavi organizovanim privrednim i društvenim kriminalom. Njih nije teško prepoznati. Voze velika i skupa kola u kojima je o retrovizor okačena slika aktuelnog političara. U malom sefu, ispod volana imaju album fotografija koje su svojevremeno visile okačene o retrovizor i fotografija koje će možda visiti o retrovizoru. Uvek imaju lepo uređene kabinete i cvrkutave sekretarice s nogama od dve milje. Elegantni su i predusretljivi, sve dok ne ošacuju s kim imaju posla.
Spretni su i sposobni. Bolje poznaju privrednu problematiku od predsednika vlade, što i nije neka umetnost. Na deviznom tržištu su mali bogovi, a probleme zgrtanja novca izučili su u osnovnoj školi kriminala, na nizbrdici kojom se sunovraćuje naša privreda godinama.
I nauka čak zavisi od njih, pa se ne usuđuje da, iako su često pod zaštitom politike, izmisli nekakav sprej, pa da već neko napravi preko njih istorijsko pšššš.
14
Sve je tačnija misao kako se sve može kupiti za pare. Koliko juče, asortiman te robe bio je skromniji. daleko je bilo od pomisli da se parama može pribaviti duša, srce, a s njima savest, pa čast i dostojanstvo.
Ali, što je izlog puniji, stvari vrednije, izbor nemerljiviji, život je sve posniji, tanji, bedniji, pa su i poređenja neminovnija. Pa ti nemaš ništa, a on ima sve.
Život je jedan jedini, a vreme protrčava kroz šahovski biološki časovnik, kao ludo i kazaljka preti da će jednog jutra oboriti crvenu zastavicu, pa nema druge već prodaj ono što imaš, a ostali su ti samo duša i srce, a u njima savest, pa čast i dostojanstvo.
Kad nađeš kupca, zaigra ti svaki mišić, jer ne znaš da je kupaca na svakom ćošku. Pa počneš da uživaš i savest utapaš u mirisu tela sve lakih žena, u odabranim pićima, iznad mekih tepiha, pored skupih slika, okružen skupocenim nameštajem.
A kada pogledaš na sat i vidiš kako velika kazaljka već neumitno podiže crvenu zastavicu i govori ti da si izgubio jedinu partiju, vidiš da je sve oko tebe puno kao oko, a da u tebi pustinjski vetrovi raznose neplodan pesak.
I zato ne smeš da pomeriš zlatom protkane zavese i vidiš kako se bosonog život raduje suncu, zelenilu, kako neobuzdan osmeh prekriva koricu hleba.
Ali, što je izlog puniji, stvari vrednije, izbor nemerljiviji, život je sve posniji, tanji, bedniji, pa su i poređenja neminovnija. Pa ti nemaš ništa, a on ima sve.
Život je jedan jedini, a vreme protrčava kroz šahovski biološki časovnik, kao ludo i kazaljka preti da će jednog jutra oboriti crvenu zastavicu, pa nema druge već prodaj ono što imaš, a ostali su ti samo duša i srce, a u njima savest, pa čast i dostojanstvo.
Kad nađeš kupca, zaigra ti svaki mišić, jer ne znaš da je kupaca na svakom ćošku. Pa počneš da uživaš i savest utapaš u mirisu tela sve lakih žena, u odabranim pićima, iznad mekih tepiha, pored skupih slika, okružen skupocenim nameštajem.
A kada pogledaš na sat i vidiš kako velika kazaljka već neumitno podiže crvenu zastavicu i govori ti da si izgubio jedinu partiju, vidiš da je sve oko tebe puno kao oko, a da u tebi pustinjski vetrovi raznose neplodan pesak.
I zato ne smeš da pomeriš zlatom protkane zavese i vidiš kako se bosonog život raduje suncu, zelenilu, kako neobuzdan osmeh prekriva koricu hleba.