Ovim sajtom želim da odam počast svom ocu. Želim da njegov rad nastavi da živi i bude dostupan generacijama koje dolaze, jer smatram da u sebi krije neprolazne mudrosti i poruke, bogatstvo i slojevitost kakvi se sreću samo kod pravih pisaca koji stvaraju zbog potrebe, a ne zbog imena. Moj otac nije dozvolio da njegova postojanost, dostojanstvo i poštenje budu kompromitovani, a nas, njegovu decu, učio je da moralne i životne vrednosti treba poštovati i u najgorim vremenima, jer se tako prepoznaje ko je Čovek.
Mnogo toga je postigao zahvaljujući mojoj majci Desanki Mandić, koja je njemu i nama posvetila svoj život, te je na posredan način ovaj sajt izražavanje zahvalnosti i njoj i njenoj požrtvovanosti porodici.
Sajt posvećujem njegovim unucima, koje na žalost ni on, ni moja majka, nisu imali prilike da upoznaju i vide kako rastu u dobre ljude, kojima bi se ponosili i koje bi beskrajno voleli.
Nađa Mandić
BIOGRAFIJA
Dušan Mandić je rođen 14. januara 1931. godine u Valjevu, od oca Novaka i majke Leposave Mandić, rođene Mihajilović. Bio je najmlađe od četvoro dece, sestara bliznakinja Milene i Miroslave i brata Slobodana. U Valjevu je Dušan završio osnovnu školu i gimnaziju, a izučio je i električarski zanat. Godine 1947. upisuje se na Geodetsko vojno učilište, koje završava dve godine kasnije. Kao kartograf i kasnije astronom, radio je do 1970. godine, a uporedo se probija u svet novinarstva.
Svojevremeno je rekao kako je jedan od filmova njegove generacije 'Praznik u Rimu', uticao na njegov mladalački stav o novinarstvu kao profesiji koja nosi sa sobom izvesnu bezbrižnost, lakoću življenja i slobodu. Veoma rano je počeo da se probija u svet novinarstva, pišući na različite teme. Zainteresovan za astrologiju, tokom dugih noći dežurstava u opservatoriji na Zvezdari, počeo je da se bavi izradom horoskopa koje je objavljivao u novinama. Nakon što mu je jednom jedan mladić došao zamolivši ga da mu 'predvidi' da li će veza sa devojkom koju voli biti ostvarena, odustao je od 'predvidjanja budućnosti'. Ipak, retkim prijateljima je ponekad veoma tačno govorio o dogadjajima koji su bili i koji će se tek desiti, a o kojima on sam nije mogao znati na bilo koji način... Imao je veoma razvijenu intuiciju i dar da dublje sagleda i razume drugog čoveka. Njegovi prijatelji su često govorili kako je uvek znao šta da kaže i kako da ohrabri, uteši i podrži.
Kada mu je političkom odlukom oduzeto radno mesto, a kao opcija ponuđena slabije plaćena pozicija ispod njegovih kvalifikacija, dao je otkaz i u potrazi za rešenjem nemile situacije u kojoj se našao, šetao je ulicama grada. Tada je sreo prijatelja koji mu je ponudio mesto u Novinsko izdavačkoj ustanovi Narodna armija, gde je obavljao uredničke dužnosti u istoimenom listu, te u nedeljniku Front i u izdavačkoj delatnosti kuće.
Više je puta bio odlikovan, pohvaljivan i nagrađivan visokim vojnim i novinarskim priznanjima, a bio je i vanredno unapređen.
Postavši istaknuti novinar, negovao je neponovljivu školu novinarstva, iz koje su potekle generacije potonjih vojnih reportera, izveštača, komentatora i urednika. Napisao je više knjiga, monografija, hronika dokumentarno - publicističkog karaktera. Bio je jedan od utemeljivača vojnog novinarstva i publicistike kod nas, ali i jedan od najznačajnijih humorista i satiričara sa prostora bivše Jugoslavije.
Kao saradnik časopisa Jež (i Ošišani Jež), Politike ekspres, kao i mnogih listova i časopisa koji su objavljivani na prostoru bivše Jugoslavije, bavio se satirom, kozerijom, humorističkim žanrovima, dostigavši najviše domete u ovoj oblasti o čemu svedoče i brojne nagrade na smotrama i festivalima humora i satire širom prostora bivše Jugoslavije. Osvojio je nagrade: Zlatni jež, Radoje Domanović, Zlatnu čiviju, prvu nagradu na konkursu časopisa NIN za satiričnu priču, nagradu Radio Beograda...
Pozvan je od strane čelnika Radija i televizije Studio B, da nastavi tradiciju koju je postavio Duško Radović svojom emisijom 'Beograde dobro jutro', dodeljena su mu dva termina - u jutarnjem i popodnevnom programu, gde je u emisiji pod nazivom ''Vibracije'' čitao tekstove o Beogradu i beograđanima, 'pričice' koje je kako je sam rekao 'prepisivao iz svakodnevnog života', punih šest godina.
Godine 1960. oženio se Desankom Miljković, sa kojom je dobio troje dece: Dejana, Milenu i Nađu.
Preminuo je nakon teške bolesti 3. decembra 1997. godine. Njegova supruga je preminula 17. aprila 2003. godine, izgubivši bitku sa rakom.
Delić stvaralaštva Dušana Mandića ćemo vam preneti na ovom sajtu...
Svojevremeno je rekao kako je jedan od filmova njegove generacije 'Praznik u Rimu', uticao na njegov mladalački stav o novinarstvu kao profesiji koja nosi sa sobom izvesnu bezbrižnost, lakoću življenja i slobodu. Veoma rano je počeo da se probija u svet novinarstva, pišući na različite teme. Zainteresovan za astrologiju, tokom dugih noći dežurstava u opservatoriji na Zvezdari, počeo je da se bavi izradom horoskopa koje je objavljivao u novinama. Nakon što mu je jednom jedan mladić došao zamolivši ga da mu 'predvidi' da li će veza sa devojkom koju voli biti ostvarena, odustao je od 'predvidjanja budućnosti'. Ipak, retkim prijateljima je ponekad veoma tačno govorio o dogadjajima koji su bili i koji će se tek desiti, a o kojima on sam nije mogao znati na bilo koji način... Imao je veoma razvijenu intuiciju i dar da dublje sagleda i razume drugog čoveka. Njegovi prijatelji su često govorili kako je uvek znao šta da kaže i kako da ohrabri, uteši i podrži.
Kada mu je političkom odlukom oduzeto radno mesto, a kao opcija ponuđena slabije plaćena pozicija ispod njegovih kvalifikacija, dao je otkaz i u potrazi za rešenjem nemile situacije u kojoj se našao, šetao je ulicama grada. Tada je sreo prijatelja koji mu je ponudio mesto u Novinsko izdavačkoj ustanovi Narodna armija, gde je obavljao uredničke dužnosti u istoimenom listu, te u nedeljniku Front i u izdavačkoj delatnosti kuće.
Više je puta bio odlikovan, pohvaljivan i nagrađivan visokim vojnim i novinarskim priznanjima, a bio je i vanredno unapređen.
Postavši istaknuti novinar, negovao je neponovljivu školu novinarstva, iz koje su potekle generacije potonjih vojnih reportera, izveštača, komentatora i urednika. Napisao je više knjiga, monografija, hronika dokumentarno - publicističkog karaktera. Bio je jedan od utemeljivača vojnog novinarstva i publicistike kod nas, ali i jedan od najznačajnijih humorista i satiričara sa prostora bivše Jugoslavije.
Kao saradnik časopisa Jež (i Ošišani Jež), Politike ekspres, kao i mnogih listova i časopisa koji su objavljivani na prostoru bivše Jugoslavije, bavio se satirom, kozerijom, humorističkim žanrovima, dostigavši najviše domete u ovoj oblasti o čemu svedoče i brojne nagrade na smotrama i festivalima humora i satire širom prostora bivše Jugoslavije. Osvojio je nagrade: Zlatni jež, Radoje Domanović, Zlatnu čiviju, prvu nagradu na konkursu časopisa NIN za satiričnu priču, nagradu Radio Beograda...
Pozvan je od strane čelnika Radija i televizije Studio B, da nastavi tradiciju koju je postavio Duško Radović svojom emisijom 'Beograde dobro jutro', dodeljena su mu dva termina - u jutarnjem i popodnevnom programu, gde je u emisiji pod nazivom ''Vibracije'' čitao tekstove o Beogradu i beograđanima, 'pričice' koje je kako je sam rekao 'prepisivao iz svakodnevnog života', punih šest godina.
Godine 1960. oženio se Desankom Miljković, sa kojom je dobio troje dece: Dejana, Milenu i Nađu.
Preminuo je nakon teške bolesti 3. decembra 1997. godine. Njegova supruga je preminula 17. aprila 2003. godine, izgubivši bitku sa rakom.
Delić stvaralaštva Dušana Mandića ćemo vam preneti na ovom sajtu...
|